Kada život traži da pogledamo širu sliku
SISTEMSKE KONSTELACIJE
Promijeni ono što nosiš u sebi i dopusti životu da promijeni smjer
Kada život traži da pogledamo širu sliku
Promijeni ono što nosiš u sebi i dopusti životu da promijeni smjer
Život nas uvijek iznova vraća pred isto iskustvo sve dok ne učinimo korak koji mijenja smjer.
Dogodi se trenutak kada se zapitamo zašto se određene životne priče neprestano ponavljaju, čak i kroz generacije. Iznova ulazimo u slične odnose, rastanke, iste probleme i unatoč iskrenoj želji za promjenom, život nas uvijek vrati na isto mjesto. Nosimo strah, tugu, osjećaj odgovornosti ili unutarnji nemir čiji je uzrok nemoguće dokučiti i iscijeliti na razini svjesnog uma. Mnoge priče koje nosimo u sebi, nisu započele u našem životu.
Osjećaji koji nas preplavljuju, strahovi koje ne možemo objasniti, životni događaji koji se ponavljaju – često su odjeci priča naših roditelja, baka, djedova i generacija prije nas.
Naše nesvjesne obiteljske i emocionalne strukture često oblikuju naš život i zdravlje.
Naše tijelo i podsvijest pamte.
Pamte tuge koje nisu izrečene, ljubavi koje nisu ostvarene, gubitke koji nisu oplakani. Pamte neizgovorene zavjete, neostvarene snove i bol koja je bila preteška da bi se nosila sama – pa je prenesena dalje, nama.
Sistemske konstelacije pozivaju nas da pogled usmjerimo prema mjestu koje rijetko povezujemo sa svojim današnjim životom – obiteljskom sistemom iz kojeg dolazimo.
Od trenutka rođenja povezani smo s obitelji iz koje dolazimo – s majčinom i očevom linijom te generacijama koje su živjele prije nas i naših roditelja. Od roditelja ne nasljeđujemo samo boju očiju ili crte lica. Nasljeđujemo osjećaj pripadnosti, obiteljske vrijednosti, način na koji se voljelo, stvaralo, živjelo, prolazilo kroz gubitke, rješavali sukobi i gradili odnosi. Posljedice snažnih životnih iskustava poput ratova, izgubljenih domova i članova obitelji ostavljaju trag kroz generacije. Ono što se nekada potisnulo da bi se lakše preživjelo, nije nestalo i živi sve dok se ne integrira u sistem.
Iza sistemskih konstelacija stoje desetljeća promatranja čovjeka, obitelji i odnosa koji ga oblikuju.
Njihov utemeljitelj, Bert Hellinger, svoj je životni put gradio kroz teologiju, filozofiju, psihoterapiju i gotovo šesnaest godina misionarskog rada među Zulu plemenom u Južnoj Africi.
Promatrajući njihov način života, međusobnog poštovanja i odnosa prema zajednici, počeo je uočavati zakonitosti koje djeluju unutar ljudskih sustava. Uvidio je da sklad u zajednici počiva na tome da svatko ima pravo pripadati, da postoji prirodan poredak među članovima te da ravnoteža davanja i primanja održava odnose živima.
Po povratku u Europu ta je iskustva spojio s dugogodišnjim psihoterapijskim radom. Iz tih su se spoznaja postupno razvile sistemske konstelacije – iskustvena i fenomenološka metoda koja čovjeka promatra kao dio veće cjeline.
One nas uče da čovjeka nije moguće razumjeti promatrajući ga odvojeno od njegove obitelji. Svaki život dio je veće priče, a mnogi odgovori postaju jasniji tek kada sagledamo odnose, povezanosti i zakonitosti koje djeluju unutar sistema kojem pripadamo.
Svaka obitelj nosi svoju priču.
Priču ljubavi, zajedništva i snage, ali i priču gubitaka, bolesti, ratova, rastanaka, šutnje, preranih odlazaka i događaja koji su bili toliko bolni da se o njima više nije moglo govoriti.
Kada je bol prevelika, čovjek učini ono što u tom trenutku može.
Odvrati pogled.
Potisne ono što je bilo preteško.
To je prirodan način na koji nas psiha štiti kako bismo mogli nastaviti živjeti.
No ono što jednom nije moglo biti viđeno ne nestaje.
Ostaje dio obiteljske priče i nastavlja tražiti svoje mjesto kroz generacije ako je potrebno.
Sistemske konstelacije stvaraju prostor u kojem toj priči možemo ponovno prići s poštovanjem.
Sistemske konstelacije pripadaju fenomenološkom pristupu. Njihovo djelovanje teško je objasniti riječima. Može se samo doživjeti. Konstelacije nisu iskustvo koje se uči iz knjige. One se žive.
Tijekom rada ne polazimo od unaprijed pripremljenih zaključaka niti pokušavamo svaku životnu okolnost objasniti razumom. Pozornost usmjeravamo na ono što se pokazuje u sadašnjem trenutku, ostajući otvoreni prema iskustvu koje se razvija pred nama. Pristup polju informacija imamo svi i možemo mu pristupiti na različite načine, a jedan od njih su sistemske konstelacije.
Svaka konstelacija započinje kratkim razgovorom u kojem osoba iznosi temu s kojom dolazi.
To može biti izazov u partnerskom ili obiteljskom odnosu, osjećaj koji dugo traje, poslovna situacija, zdravstveno stanje ili bilo koje životno pitanje koje traži novi pogled.
Nakon toga započinje iskustveni dio rada.
U grupnoj konstelaciji osoba odabire predstavnike koji simbolično predstavljaju članove obitelji ili važne elemente povezane s njezinom temom.
Predstavnici ne poznaju životnu priču osobe, ne dobivaju upute kako se trebaju ponašati i NE glume.
Nakon što zauzmu svoje mjesto u prostoru, prate ono što spontano osjećaju kroz tijelo, emocije i unutarnje impulse, tjelesne senzacije, riječi koje žele izgovoriti.
Predstavnici doživljavaju osjećaje, pokrete ili odnose koji odgovaraju stvarnoj dinamici obiteljskog sustava osobe čiju temu predstavljaju, iako o njezinoj životnoj priči unaprijed ne znaju gotovo ništa.
U sistemskim konstelacijama taj se fenomen opisuje kao povezivanje s poljem informacija ili poljem koje zna.
Ne znamo gdje se ono nalazi niti ga možemo izmjeriti. Fenomenološki pristup od nas to ni ne traži.
Poziva nas da promatramo ono što se tijekom procesa prirodno pokazuje i da iskustvu pristupimo s poštovanjem, bez potrebe da sve odmah objasnimo.
Voditelj pažljivo prati pokrete sustava, postavlja pitanja kada su potrebna i stvara siguran prostor u kojem se može pojaviti nova slika odnosa.
Kako se ta slika mijenja, mijenja se i način na koji osoba doživljava sebe, svoje zdravlje, druge i vlastitu životnu priču.
Individualne konstelacije odvijaju se na istim načelima, koristeći figurice ili druge predmete umjesto predstavnika.
Posebnost grupnog rada jest da i predstavnici često budu duboko dotaknuti procesom. Teme sudionika nerijetko se međusobno dotiču pa sudjelovanje u tuđoj konstelaciji može otvoriti vrijedne uvide i o vlastitom životu.
Kada ono što je dugo bilo potisnuto ili isključeno dobije svoje mjesto u obiteljskom sustavu, mijenja se naš odnos prema toj životnoj priči.
Ono više ne mora tražiti da bude viđeno kroz iste sukobe, iste osjećaje, životne okolnosti ili bolesti.
Unutarnji pomak jednog člana obitelji, odjekuje u cijelom obiteljskom sistemu i mijenja način na koji smo međusobno povezani.
Svaka konstelacija jedinstvena je jer je jedinstven i čovjek koji dolazi sa svojom životnom pričom.
Sistemske konstelacije namijenjene su svima koji osjećaju da je došlo vrijeme zastati i pogledati svoj život iz šire perspektive.
Nije potrebno poznavati cijelu obiteljsku povijest.
Nije potrebno imati odgovore na sva pitanja.
Dovoljna je otvorenost prema iskustvu, poštovanje prema procesima svih sudionika i spremnost da se preuzme odgovornost za vlastiti proces.
Kada se promijeni unutarnja slika koju nosimo o sebi, drugima i svom mjestu u obitelji, mijenjaju se i naši odnosi, odluke i način na koji živimo i doživljavamo život. Ta promjena postaje naša realnost u kojoj lakše, zdravije i jednostavnije živimo.
Konstelacije se ne mogu objasniti riječima niti se njihova moć može osjetiti u tekstu. One su iskustvene metoda čiju snagu možemo upoznati i osjetiti samo kada ih doživimo.